Bit ću financijaš – zero waste pokret, zašto je važan?

Zašto je važan?

1. Ekološki razlozi:

• Smanjenje emisije stakleničkih plinova: Otpaci od hrane značajno doprinose emisijama metana (i ugljičnog dioksida) iz odlagališta otpada.
• Ušteda resursa: Proizvodnja hrane troši velike količine vode, energije i zemljišta. Smanjenjem otpada štedimo te resurse.

2. Ekonomski razlozi:

• Smanjenje troškova: Manje otpada znači manje troškova za zbrinjavanje i uštedu novca koji bi se potrošio na kupnju nove hrane.
  Rastući troškovi života guraju ponašanje potrošača prema održivim praksama kao alternativnim rješenjima koja smanjuju troškove.

Smanjenje količine otpada, utječe i na smanjenje ukupne cijene zbrinjavanja otpada. No, s obzirom da zero waste pokret potiče ponovo korištenje ili prenamjenu već kupljenih stvari na taj način potiče uštedu.

• Efikasnija proizvodnja: Proizvođači mogu optimizirati svoje procese i smanjiti gubitke, čime postaju konkurentniji.

3. Društveni razlozi:

• Borba protiv gladi: Smanjenje otpada može povećati dostupnost hrane za ljude u potrebi.
• Podizanje svijesti: Edukacija o važnosti smanjenja otpada može promijeniti navike potrošača i potaknuti odgovornije ponašanje.

Što je?

Zero waste je svjetski pokret koji promovira život bez stvaranja ikakvog otpada. Tako su i zerowasteri ljudi koji žive bez otpada. Naglasak je na uporabi održivih materijala (staklo, drvo, metal), izbjegavanju jednokratnih proizvoda (npr. plastične čaše) ili onih manje kvalitete (npr.fast fashion odjeća). Neki zero waste nazivaju trendom, drugi filozofijom i načinom života. No većina se slaže da je to pokret kojim preuzimamo inicijativu, izravno utječemo na smanjenje količine otpada i kreiramo ugodniju svakodnevicu u svakom segmentu života. Otpadom obično svaka priča završava, no zero waste princip je nastavlja.

Ovaj pojam možda zvuči kao nešto strano, pomodno i prolazno, što oduzima mnogo vremena te zahtijeva puno planiranja i izaziva dodatne troškove. A poanta je zapravo potpuno drukčija. Zero waste predstavlja krajnji cilj kojem se teži, idealnu situaciju u kojoj je svakodnevni otpad koji stvaramo sveden na potpuni minimum, odnosno uopće ne postoji.

I dok zero waste predstavlja ideal, pokret koji je izrastao iz ovog pojma temelji se na postupnom osvješćivanju i malim, potpuno izvedivim koracima.

Koja su temeljna načela pokreta?

Temeljna načela zovu se “5 R's” a riječ je o: refuse, reduce, reuse, recycle, rot.

Prevedeno to bi bilo: 

• ODBIJ (kupovinu nepotrebnih stvari)
• SMANJI (ono čime se inače koristiš)
• PONOVNO ISKORISTI (stvari koje već imaš)
• RECIKLIRAJ (ne samo doslovno recikliranje, nego promjena namjene stvarima koje su izgubile svrhu)
• TRULI (kompostiraj).

Pažljiv odabir namirnica, korištenje cijelih sastojaka i pravilno iskorištavanje ostataka

U nastavku primjeri pokreta „zero waste“

Prestala sam kupovati "potrošne stvari" - papirnate kuhinjske ubruse, salvete, slamke, vrećice za led, štapiće za ražnjiće, plastične vrećice u bilo kojem obliku. Trenutačno koristim i, kako se čini, svoju posljednju rolu papira za pečenje (domogla sam se silikonske podloge kao zelenije varijante). Sve to zamijenila sam održivim, trajnim alternativama (metalne slamke i štapići za ražnjiće), a umjesto ubrusa i salveta koristim kuhinjske krpe. Vrećice za led zamijenila sam kalupom te "alternativnim, lažnim ledom" koji sam nedavno dobila na poklon.

No, najveću promjenu u kuhinji predstavljaju staklenke. Već dugo mi se sviđaju, ali dok se nisam "preobratila", smatrala sam ih otpadom koji samo smeta. Sada ih požrtvovno čuvam i koristim na brojnim frontama - za prenošenje (npr. ručka na posao) i općenito čuvanje hrane, ali i za samo zamrzavanje. Funkcioniraju savršeno i sve je mnogo čišće i jednostavnije nego kad sam koristila vrećice. Vrijedi samo jedno pravilo - ako u njima zamrzavate nešto tekuće, primjerice ostatak variva, ne smije ih se puniti do samog vrha, nego uvijek treba ostaviti malo prostora. Uz to pravilo, suprotno uvriježenom mišljenju, nikad mi nijedna nije pukla. Isto tako, ponekad mi služe i u dekorativne svrhe, kao vaza ili za serviranje hrane (namaza, štapića od povrća i slično), pa čak i kao čaše.
Upravo zahvaljujući staklenkama smanjile su se i moje potrebe za plastičnim posudama (koje uvijek nekako misteriozno nestaju). Aluminijska folija i dalje je dio kuhinje, no pokušavam je iskoristiti što više puta. Zbog nedostatka mjesta za skladištenje suđe sam svela na minimum i prenamjenjujem stvari, odnosno koristim ih za više svrha (standardni kalup za pečenje torte može poslužiti i za pečenje drugih jela).

Klonim se kupnje gableca tijekom radnog vremena i u većini slučajeva, osim ako nisam u velikoj gužvi, ručak nosim od doma. To zahtijeva određenu disciplinu i volju, no mene zabavlja, pogotovo s obzirom na nagradu: dnevnu uštedu u iznosu od 4do 7eura za gablec i saznanje da točno znam što jedem te da, u većini slučajeva, jedem zdravo. Izbjegavam uzeti ili kupiti plastičnu vrećicu u dućanu i uvijek nastojim imati u torbi platnenu vrećicu, a ne kupujem više ni vodu u bočici, nego uvijek nosim svoju bocu.

Prestala sam kupovati knjige u papirnatom obliku, radije biram one u digitalnom, a što manje pokušavam trošiti i na poklone - ili ih pokušam izraditi sama (ako znam da bi dotičnoj osobi to moglo nešto značiti) ili ponekad darujem novac.

Računica je bila savršeno jasna: manje šopinga i manje stvari (koje treba kupiti, popraviti, čistiti ili održavati) znači više vremena i više novca.

Planirajte svoju tjednu i mjesečnu kupnju hrane kako biste izbjegli njezino propadanje i bacanje. Na tjednoj bazi kupite voće i povrće, a na mjesečnoj žitarice, mahunarke, sjemenke i ostalo.

Većinu namirnica možemo kupiti u rinfuzi sa svojim platnenim vrećicama. Od tako kupljene hrane možemo doma napraviti prehrambene proizvode koje u trgovinama pronalazimo u jednokratnoj plastičnoj ambalaži.

Kuhajte onoliko koliko možete pojesti. Viškove hrane pojedite sljedeći dan, podijelite s prijateljima ili upotrijebite za kuhanje novog jela.

Popravite, umjesto da bacite.

Uvijek se sjetimo baka i mama koje su kod kuće popravljale odjeću ili joj davale novi život (plahte su postajale jastučnice, stara odjeća krpe za čišćenje i tako dalje) Djedovi i očevi su pokvarene aparate u kući popravljali ili ih nosili majstorima umjesto kupovanja novih. Pokušajte i vi primijeniti tu praksu, prije nego što bacite pokvarene predmete, razmislite možete li ih popraviti. Naučite osnovne popravke ili potražite lokalne radionice koje nude usluge popravka​.

Smanjivanje neplanske i impulzivne kupnje, odlazak u kupnju s vlastitim platnenim vrećicama, nošenje boce koja se može bilo gdje napuniti, ponovna uporaba staklenki, kupnja hrane u rinfuzi, odbijanje slamki i jednokratnih plastičnih žličica te odvajanje otpada, neki su od lako izvedivih postupaka koji će brzo postati navika.

„Zero Waste“ ne znači da kao društvo više ne proizvodimo otpad, jer to nažalost nije moguće, već da naučimo odgovorno upravljati resursima. 

Kremen Bistrović